15.3.08

Danas nam je divan dan (to se samo tako kaže)

Danas je moj sin napunio 17 godina. Nije to mala stvar. Posle rođendana se javlja u vojni odsek radi uvođenja u vojnu evidenciju.
Lepo kažu stari ljudi: Malo dete-mala briga, veliko dete-velika briga. On je adolescent. Još nije čovek,a nije ni dete. Roditelji mu više nisu uzor. Ali, u istraživanju 2002 godine je otkriveno da je čak 41 odsto mladih odgovorilo da nikoga ne smatra uzorom, ili su ti uzori pogrešni likovi, neki „opasni“ momci sa ulice. Postoji kriza autoriteta.
Kako mu objasniti da treba da bude pošten, odgovoran? Kako ga ubediti da je važno da bude osećajan, pravičan? Kako ga podstaći da napreduje, uči, završi školu, fakultet? Kad....! Na svako naše KAKO???, postoji ono što vidi. Drušvo koje gaji nemoralne, nepravedne, nepoštene, bezosećajne, nekulturne, neobrazovane.. ljude. „U svakoj zemlji ima korova, samo se u Srbiji korov zaliva.” Dr Zoran Ðinđić
Posednjih 18 godina smo živeli u četiri države.
Izdati su bilteni, mnogo se pisalo o nenasilju, ali on danas neće zapevati I feel good, kao što smo mi mogli pevati.

No comments: