24.7.07

Možda to i nije šala

Kad vas za nešto ili nekog nije briga, možete onako prosto da kažete“Boli me d..e“, a ako vas je malo briga „Svrbi me d..e“, jer je svrab modifikovan oblik bola i sprovodi se sporim aferentnim vlaknima. Pruritus ili svrab se daleko teže podnosi od bola. Ali ako kažemo „Anogenitalni pruritus“ to je već dijagnoza. Tvrdi se da enopeptidaza bakterija iz fecesa može biti uzrok anogenitalnog pruritusa. Psihoneuroza nije čest uzrok ovog svraba.
Slažem se sa ovom tvrdnjom.
U ranijim postovima sam povremeno pominjala da imam određene zdravstvene tegobe. Osnovna tegoba je bila od strane GIT, koju sam povezivala sa hemoroidima. Poslednjih meseci se pojavio i anogenitalni pruritus. Bilo je sve gore. Ograničavalo mi je svakodnevne aktivnosti i izazivalo napetost, nervozu, poremećaje spavanja i odmora onih dana kad nisam bila na poslu. To me je konačno nateralo da potražim pomoć specijaliste proktologa. On me je pregledao i izgrdio što sam toliko čekala na pregled. Uputio me je kod interniste, on na UZ abdomena pa kod ginekologa. Svi ovi pregledi su otkrili tumor u maloj karlici, koji najverovatnije potiče od uterusa ( nalaz na CT ), koji svojom veličinom ( 11cm x12cm ) pritiska mokraćnu bešiku i rektum. Prijem u bolnicu je zakazan za 31.07. Ove ogromne tropske vrućine mi otežavaju preglede, neophodne za pripremu operacije, u smislu da mi se ne izlazi iz kuće, ali moram pokupiti još nešto od nalaza.
Nisam želela da uzimam bolovanje, već sam se obratila lekaru u bolnici Parks . U državnim zdravstvenim ustanovama se većina pregleda zakazuje, i ma koliko kolege želele da pomognu drugim lekarima ili sestrama, uslovi u kojima rade i preopterećenost velikim brojem pacijenata ih u tome onemogućava. Osim toga, čak i kad vas neko primi preko reda, odmah se nađu dežurni nezadovoljnici i kritičari, svog zdravstvenog osoblja,jer oni čekaju red, a mi idemo preko reda. Sa jedne strane ih razumem. Moraju da zakažu pregled, na to čekaju po 5-6 meseci i još da plate( participaciju ili učešće ), pa kad konačno dođu, neko im se ugura preko reda. Sa druge strane, zar zaposleni u pošti ili u banci ili u bilo kojoj drugoj radnoj organizaciji čekaju red? Jedina stvar koju jedni, drugima u današnje tranziciono vreme možemo pomoći jesu ovakvi, mali ustupci. No, da ne bi sebe stavljala u situaciju da se raspravljam sa ostalim pacijentima i dovodim bilo kog kolegu u neprijatnu situaciju, odlučila sam, da se za pregled, javim u privatnu bolnicu, u koju imam veliko poverenje.Lekari koji rade u toj klinici su poznati po svom znanju, stručnosti i humanosti i ovom prilikom želim da im se zahvalim na kolegijalnosti, jer niko od njih mi nije naplatio pregled, iako su osnivači i velik broj zaposlenih napustili rad u državnim ustanovama, te im je ovaj rad jedini izvor finansiranja.
U toku priprema za OP, opet zbog nesnosnih vremenskih uslova, produženo je vreme dobijanja određenih rezultata, pa sam se i za Papa test, javila u privatnu, Specijalnu Ginekološku Bolnicu Genesis“, kod Prof.dr S.Đurđevića, za kog sam čula samo reči hvale. Baš iz tog razloga,sam odlučila, da ga zamolim, da me on operiše. Nemojte me pogrešno razumeti, postoji velik broj odličnih lekara i ne želim nikog da kritikujem. Naprotiv, kad sam otkrila tumor, odmah su moji prijatelji i poznanici, počeli da mi hvale i preporučuju razne ginekologe-operatere. Nekako mi se činilo ovih dana, da je najviše hvaljen baš ovaj lekar. Srećom, baš treba da se vrati sa godišnjeg odmora i nadam se da će me baš on operisati. U „Genesis“ ponovo situacija, kao i u „Parksu“, kolegijalnost i gratis pregled.
Osim njih veliku pomoć i podršku sam dobila od svojih kolega i prijatelja, med.tehničara i vozača u Hitnoj. Zabrinuli su se za mene, ponudili mi pomoć u svakom trenutku, zvali me i kod kuće, da čuju kako sam, a Grki mi je zakazao i dogovorio CT. Dežurni lekar na poliklinici mi je i taj pregled, koji se inače zakazuje, plaća, takođe odmah uradio. Od strane svih medicinskih radnika u državnim ustanovama, pri pripremi za operaciju, sam takođe naišla na razumevanje i kolegijalnost, koja u pravom smislu odslikava rečenicu iz Hipokratove zakletve „Moje kolege biće mi braća“ , a za spec.interne med.dr Radu T., koja radi na GAK-u bih rekla da mi je „sestra“, mnogo mi je pomogla, i savetima i pri pripremi za OP.
Žao mi je što sam zbog bolesti morala otkazati letovanje na Tasosu, gde smo trebali otputovati u avgustu, moj sin , tamburix ,njegova devojka i ja. Zaposleni u turističkoj agenciji BonVoyage iz Novog Sada i Atlantik , su mi izašli u susret i vratili mi uplaćenu akontaciju.
Javiću vam se posle izlaska iz bolnice sa novim informacijama.

22.7.07

Raditi na plus četrdeset

Foto: S. Nikolića
Od kako su počele vrućine i žega, koja nas sve pogađa, broj poziva službama HMP u celoj zemlje i šire je povećan. Nisu se usijale samo haube automobila, asfalt na ulicama, već i točkovi naših automobila.
Mediji svakodnevno prenose obaveštenja i upozorenja stanovništvu. Savete lekara. Sudeći, bar po našim sugrađanima, nisu ih poslušali u u potpunosti. Od ponedeljka 16.07 pa sve do petka 21.07. svaki dan je Zavod za HMP u Novom Sadu imao preko 100 intervencija u toku 24h, bilo je dana da smo na teren izašli i 130 puta. Od tog broja, bar je 20 osoba prijavljeno od strane zabrinutih prolaznika ili policije, kao NN osobe, što podrazumeva da nismo znali o kom je pacijentu reč, a ponekad nemamo podatak ni da li se radi o ženskoj ili muškoj osobi. Razlozi prijavljivanja su najčešće banalni, kolapsna stanja, povremeno saobraćajne nesreće, osobe pod uticajem alkohola ili droge, a retko ozbiljno ugroženo zdravstveno stanje ili naprasne smrti. Koleginica dispečer je imala stresnu situaciju, kad su se desile četiri naprasne smrti u toku dana, od toga dve u iste vreme, na različitim krajevima grada. Sve te dane, pa i kasnije smo vredno radili, a zaposleni su jurili da pomognu svima koji su zvali, iako dele sudbinu ostalih ljudi koji rade u nesnosnim vremenskim prilikama, u kombiju HMP je takođe preko 40 C.
Dnevnik ne bi bio „trač“ novine, ako ne bi preneo bar jednu pogrešno interpretiranu informaciju. U četvrtak se se pojavio tekst „Zavod za hitnu medicinsku pomoć tražio je od nas da im pomognemo, te ćemo danas odlučiti ko će od lekara biti “pozajmljen” ovoj službi, koja zbog obima posla nema dovoljno ekipa za rad - kazao je Petrović. Svi kojima treba samo lekarski savet, a nije im neophodan dolazak hitne pomoći, mogu da zovu Centar za preventivne zdravstvene usluge Doma zdravlja “Novi Sad” na broj telefona 479-0-668, radnim danima od 7 do 13.30 časova LJ. P." Dr Đorđe Petrović je direktor Doma zdravlja “Novi Sad” u ostavci, po njegovim rečima, u ambulantama su uvedene smene, zbog velikih vrućina.
Nama pomoć u smislu kako su to novine prenele, nije potrebna,niti smo tražili lekare. Sve redovne ekipe su pripravne, a za dežurstva se angažuju vanredne ekipe. Naš deo posla radimo i uradićemo. Naprotiv,mi izlazimo, uglavnom na intervencije koje nisu urgentne, a takođe vršimo reanimacije kod pacijenata na odeljenjima Kliničkog centra, obično na Neurologiji i Psihijatriji. Pomoć koja bi nam dobro došla je: kad bi lekari iz Doma Zdravlja odradili svoj deo posla, zbrinuli chronična i neurgentna stanja svojih pacijenata, a klinike pozivale lekare sa odeljenja za reanimaciju iz Kliničkog centra, umesto da mi jurimo sa drugog kraja grada da bi smo oživeli nekog njihovog pacijenta u prijemnoj ambulanti ili na odeljenju.

Čudite me ljudi

Dragi čitaoci bloga, posebno zaposleni u Zavodu za HMP Novog Sada, čudi me da nema komentara na objavljene postove. Nema pozitivnih, niti negativnih mišljenja, nema slaganja sa mojim ličnim stavovima, niti nekog suprotnog mišljenja. Ne ostavljate ime, niti se dobije vaša e-mail adresa, sa koje šaljete komentar. Volela bih da čijem i vaše mišljenje. Javite se.

18.7.07

Kakvog direktora bi ste vi želeli ?

Postoje dva načina unapređenja rada zdravstvenih radnika, a u cilju bolje zdravstvene zaštite i pomoći bolesnim ljudima.
Jedan način je: naređivanje, kažnjavanje, uvođenje novih pravila i dodatnih obaveza u toku radnog vremena, koje se posebno ne nagrađuju. Dežurstva koje obavljaju ekipe HMP, se vrše u redovnom radnom vremenu, a ostale slobodne ekipe, pokrivaju deo teritorije i rada one ekipe koja je zauzeta na dežurstvu. Zajedno sa dispečerima pokušavaju da stignu, da odgovore na sve pozive u optimalnom vremenu. Ta se dežurstva, ili ne naplaćuju od organizatora raznih predavanja, predstava, sportskih i drugih dešavanja, ili se naplate, bez zvaničnog računa ( kome i koliko- na koji račun ???????)
Drugi način, koji je trenutno zastupljen kod nas u Zavodu za HMP Novog Sada, od kako je direktor Mr.sci.dr Siniša Saravolac, je razgovor, saradnja sa zaposlenima, popravljanje uslova rada, radne sredine i konfora radnicima. Osim ugradnje klima uređaja dispečerima, organizovan je bolji i kvalitetniji smeštaj ekipi u Kaću, popravljene su pokvarene vodovodne instalacije, redovno se vrši zamena istrošenog ili polomljenog nameštaja, kao i nabavka sapuna, toalet papira, dezinfekcionih sredstava i svega onog što vam se možda čini smešno, ali svi zaposleni znaju koliko je važno, da na svom poslu, u toku 12 h radnog vremena, mogu otići u toalet i oprati ruke, a ne kupovati i donositi svoj lični sapun i papir. Dobili smo nove uniforme i još mnogo, mnogo toga.......
U slučaju bilo kakve sumnje ili stvarnog prekršaja u toku rada, razgovor sa direktorom se obavlja u četiri oka, a ako se prekršaji ponavljaju ili se dokaže ozbiljna povreda radne discipline, čime se kvari imidž poštenih, radnih medicinara, tada se ti nesavesni radnici kažnjavaju.
Kad se angažuje Ekipa Zavoda za HMP, radi dežurstva, šalju se vanredne ekipe, kojima se to dežurstvo posebno plaća, a oni koji su podneli zahtev za dežurstvo, to nadoknađuju uplatom na račun Zavoda, a ne uspostavljanjem ličnih veza, prijateljstva i extra profita rukovodioca. Time su ostale ekipe u toku svog redovnog rada oslobođene dodatnih obaveza, a zdravstveni osiguranici- stanovnici opštine Novi Sad, bolje i sigurnije zbrinuti, jer su sve redovne ekipe pripravne da im pruže urgentnu pomoć. Još bolje bi bilo da imamo veći broj i novije automobile, a volje za rad i znanja imamo, a kontinuirana edukacija i usavršavanje je naša obaveza, kao i svih ostalih zdravstvenih radnika.

16.7.07

Exit 007 u Novom Sadu


Exit kamp je otvorio svoja vrata 10.07. a zatvoriće se 16.07.2007 god. Festival Exit 007 se održavao od 12. do 15.07. Tada se u Novi Sad slila reka mladih ljudi iz zemlje i inostranstva. Najviše gostiju je bilo iz Velike Britanije. Zavod za HMP Novog Sada ove godine nije dežurao u državi Exit
( petrovaradinska Tvrđava i exit kamp ).
Organizatori Exita su se odlučili da angažuju i plate dežurstvo Domu Zdravlja iz Inđije.List Dnevnik je sa podnaslovom: "Bolnica na Tvrđavi, lekari u kampu" napisao o organizaciji lekarskog zbrinjavanja exitovaca. Kasnije su se nastavili tekstovi o radu tih lekarskih ekipa i njihovoj efikasnosti.
Tekst koji nije bio on line, objavljen je u petak 13.07. sa naslovom “Lekarska pomoć“ gde su data i dodatna objašnjenja „Oni kojima je potrebna lekarska pomoć van Tvrđave ili kampa, mogu da pozovu Zavod za HMP na broj telefona 94 ili da u toku noći, od 19 do 7 sati narednog dana, odu u ambulantu u Njegoševoj ulici 4, u centru grada. Urgentni centar Kliničkog centra radi neprekidno a pojačao je dežurstva tokom trajanja festivala. Lj.P.
Zavod za HMP Novog Sada je svih ovih dana imao povećan broj poziva, naročito sa javnih mesta. Još pre prvog koncerta smo zbrinuli povređenog Engleza, u blizini kampa. Ukazivali smo pomoć i ostalim gostima na ulicama Novog Sada i Petrovaradina. Pomogli smo pretučenim učesnicima „Povorke Tolerancije“ Svi različiti, svi ravnopravni. Ukazali smo pomoć mladiću na kapijama Petrovaradinske Tvrđave, rano zorom, pošto su ga napali huligani odmah posle napuštanja države Exit. Obezbeđenje i dežurne medicinske ekipe unutar Tvrđave su odbili da ga prime nazad i ukažu mu pomoć. Čak smo intervenisali i u samoj državi Exit, i to u oba kampa, gde bi trebalo da su spremne dežurne ekipe iz Inđije. U mojoj slobodnoj, nezvaničnoj proceni, intervenisali smo bar 40 do 50 puta kod turista, posetilaca Exit-a, a za tačne informacije treba se obratiti direktoru Zavoda za HMP, Mr.sci.dr Siniši Saravolcu.
Čudi me odluka organizatora Exita, da angažuju Dom zdravlja iz Inđije, na račun kvaliteta zdravstvenog obezbeđenja posetilaca Exit-a. Verovatno su računali sa tim da ćemo mi pomoći.Pomagali smo i ranije, ali ovaj put u našem gradu Novom Sadu.
U anketi koju su organizovali novinari Dnevnika, S.Ignjatović, o incidentu u Dunavskom parku jasno se vidi da su svi učesnici ankete osudili napad na Povorku različitosti. Građani Novog Sada su tradicionalno vaspitani i spremni da prihvate različite rase, kulture, vere i nacionalnosti. Verujte mi na reč. Rođena sam i odrasla u ovom prelepom gradu. Do svoje 14-te godine nisam ni znala da postoje različite nacionalnosti. Mi smo svi bili Jugosloveni. Jedina razlika koju prihvatam je : Da li je neko dobar i pošten ili je kriminalac.
"Da smo, svako u svom okruženju, ispravljali ono što je pogrešno i pogresne ljude zaustavljali na njihovom putu, da smo ih sprečavali da čine loše stvari, ne bi se te loše stvari dešavale." DR ZORAN ĐINĐIĆ 1952 - 2003.

SMS PORUKE

Ovo je upozorenje svima koji žele i šalju SMS poruke listu „Dnevnik“. Ako pišete nešto što njima ne odgovara, neće objaviti poruku, iako su u petak 06.07. objavili „Cenzura, nego šta!“, gde navode neka objašnjenja kako i zašto ne objavljuju poruke velikog broja čitaoca.
Meni se desilo da sam poslala poruku, sa negodovanjem na tekst „KISAČ: Hitna pomoć odbila da dežura na folklornoj smotri!”
Dnevnik , ali nisam želela da o tom tekstu pišem na blogu, jer se isuviše meša politika u pitanje organizacije i rada Zavoda za HMP, a u politiku ne želim da se mešam. Kakvog interesa ima Dom Zdravlja u Inđiji, sa direktorom dr Vasom Petrovićem, na čelu o kom je Svakodnevnica pisao na svom blogu još davne 2004.godine, tekst „ IS novosadskog doma zdravlja“, pa da oni dežuraju u Kisaču, i pored toga što zvanično nije traženo dežurstvo od Zavoda za HMP Novog Sada? Možda da bi opravdali dežurstvo na Novosadskom poljoprivrednom sajmu ili to što su preko raznih intervencija angažovani za dežurstvo na Exit-u. Jedini je problem što oni ne mogu to dežurstvo sami da obave, već moraju da angažuju pomoć drugih Hitnih, pa i zaposlenih u Domu Zdravlja Novog Sada. Možda bi im bilo efikasnije kad bi pojačali svoje punktove, pa da ne mora Zavod HMP iz Novog Sada da šalje ekipe u ispomoć na teritoriju Inđije zbog saobraćajne nesreće ( za dva slučaja pre nekoliko meseci, lično znam ) ili da njihovi sugrađani kolima dolaze u našu ambulantu u Njegoševoj ulici, zbog ukazivanja lekarske pomoći, ili da ne moramo da prevozimo pacijente sa jedne na drugu Kliniku i Institut koju je njihova hitna dovezla i ostavila ( pijan mladić na Institutu za KVB ).


Od kako je postavljen dr Saravolac na mesto direktora Zavoda, počela je medijska kampanja protiv njega i objavljivanje netačnih i nekorektnih tekstova od strane novinarke ovog lista. U početku se pisalo o spontanom protestu zaposlenih, kojeg nije ni bilo. Sad u ovom tekstu navode kako smena nije organizovana, a ni to nije tačno. Ekipe u Kisaču stvarno nisu bile organizovane, ali u vreme kad je bilo staro rukovodstvo, a to su njihovi političko-kumovsko-rodbinski prijatelji. To nisu objavili, već su naprotiv, pozvali svoje prijatelje, bivše radnike HMP, i pokazali im poruku i broj sa kog je poslata. Tako da znate, da će vaš broj pokazati, onima koje kritikujete. Ono što nema i ne treba da ima veze sa politikom, je činjenica je da zaposleni u Zavodu, podržavaju dr Saravolca, sa velikom većinom, da su sad smene i dežurstva organizovana, da se radi bolje, da smo mi zadovoljniji i da znamo da će nas pohvaliti za dobar rad, zaštititi od nepravednog optuživanja ali i kazniti za nemar, nerad i neadekvatno ponašanje, korupciju ili razne mahinacije. A list „Dnevnik“ meni nekad omiljen lokalni dnevni list je, bar što se tiče izveštavanja u vezi rada Zavoda za HMP, od strane ove novinarke postao trač časopis, koji objavljuje isključivo kritiku čak i izmišljenu.

8.7.07

Kad se deca brinu za svoje stare roditelje

„Molim vas, ako možete da pošaljete kola Hitne pomoći. Otac me je nazvao, nije mu dobro. Guši se. Uzeo je nitroglicerin. Ne znam, da li će moći da ustane da vam otvori vrata. On ima 82 godine. Mama je takođe bolesna, ali je nepokretna i pod redovnom terapijom.Ja odmah krećem kod njih, uzeću Taxi, da bi vam otvorila vrata.“ Ponovo, ćerka, kulturna, zabrinuta za oca i majku, zove iz Taxija. Ona je u putu, bez obzira što u tom trenutku sviće zora ( između 4 i 5 sati-jutro ),kreće da pomogne roditeljima i da ih obiđe.
Ekipa je odmah poslata, te dok je ona stigla, lekar je već pregledao oca i dao mu odgovarajuću terapiju. Na sreću nije bilo ništa ozbiljnije, ali je bilo akutnog pogoršanja, njegove hronične bolesti, sa pokušajem da se to stanje sanira u stanu, a po potrebi preveze i u bolnicu.
Odmah posle toga, drugi poziv, od strane sina za mamu.
„Mama je noćas pala i udarila nogu. Stavljali smo hladne obloge. Dali smo joj tablete protiv bolova. Ona ne može da stane na tu nogu. Sad ću ja sesti u kola da dočekam vašu Ekipu, zato što je našu kuću teško naći, a mamu ne mogu da pomerim, pa vas molim za pomoć.“
Ekipa se nekoliko puta mimoišla sa sinom, ali je on kontaktirao dispečera sa mobilnog telefona, uz pomoć kontakta radio vezom, konačno su se našli na jednoj raskrsnici. Baka je pregledana i prevezena na hirurgiju, zbog sumnje na prelom kuka. Taj sin će sve učiniti da se mama oporavi i negovaće je i nepokretnu u krevetu, a ako ne bude u mogućnosti da to sam uradi, angažovaće negovateljicu ili naći mesto mami u gerontoškom centru, gde će ona imati negu i pažnju od strane medicinskog osoblja, a on će je svakodnevno obilaziti. Sajt koji mi se dopao o nezi starih ljudi.
www.solidarnost.org.yu/organizacija/odrasli_i_stari.php

Kad se deca ne brinu za svoje stare roditelje

Odraslo dete: „ Treba da dođe Hitna pomoć i da pregleda moju mamu. Ona je TRI NEDELJE u NEKOM??? POLUSVESNOM STANJU? Nije pila tablete. Ja sam joj danas dao/dala njene lekove.
Lekar dispečer: „ Zašto za te tri nedelje niste zvali lekara OP ili Hitnu, već ste dozvolili da mama bude bez lekova, u polusvesnom stanju?“
Odraslo dete: „Ma šta VI mene ispitujete. TO JE VAŠ POSAO. Bilo mi je NEPRIJATNO da zovem doktorku iz ambulante. Uostalom, ja sam bio/ bila na odmoru. Njoj nije dobro i Vi ima da pošaljete kola. Imam ja prijatelje doktore. Hoću da mi kažete:- da li će ona umreti!!???“
Kad god se deca ne brinu o roditeljima, razgovor sa dispečerima je sličan, a u početku bolesti, obično je praćen, insistiranjem na hospitalizaciji. „ON je za bolnicu. Uostalom ja nemam vremena da budem stalno pored njega.Imam svoju porodicu i posao.“ Kad ti stari nemoćni ljudi , kojima je potrebna nega i pažnja svoje odrasle dece, nekoliko puta budu vraćeni sa prijemnih odeljenja klinika na kućno lečenje, tada deca prestanu sa zahtevima za Hospitalizaciju, ali svaki dan zovu Hitnu, zbog: bolova, „gušenja“, temperature i drugih hroničnih, neurgentnih stanja. Lekarima OP se ne obraćaju, a lekove ne nabavljaju, ali uvek prete:“Ako se njemu nešto desi ! Šta ako umre?“ itd, sa svesnom ili podsvesnom željom da se to desi što pre, da oni naslede roditelje, da se reše obaveza i kakve-takve brige za njih. Naravno, da će ti stari bolesni, iscrpljeni i neadekvatno lečeni ljudi umreti, a kad to zavisi od njihove izdržljivosti i bolesti koje imaju. Ako ne pošaljemo kola, svaki put kad oni zovu, može se desiti da baš tada umru, E TADA ĆE SE TA DECA ŽALITI NA HITNU, jer nije uradila svoj posao.