5.5.07

Prvomajski praznici

Praznici su bili i prošli. Radnici su se vratili na svoja radna mesta, a deca u škole.Mediji su vas izvestili kako su protekli ovi neradni dani, uz roštilje i piće. Javljeno je i za eksploziju u Kontrastu, srećom bez žrtava, a i za požar u stanu na Limanu III, gde se ugušila žena.
Ja ću vam opisti dva događaja koji nisu medijski propraćeni, ali su naša tužna svakodnevnica.
U okolini Novog Sada, 1.Maja se skupila porodica i započela je priprema roštilja u dvorištu kuće, kod stare bake. Baka je dementna, davno šlogirana, pa su je postavili u stolicu, a snaja je pozvala Hitnu ,da bi je lekari pregledali. To je jedan od čestih poziva, koji ne spada u urgentno stanje. Baka je bolesna, stanje ne može da se popravi i ostaće dementna do kraja života. Međutim, dispečer ne može da ubedi rodbinu da je potpuno neopravdano pozivati i angažovati ekipu. Griža savesti koji deca i unuci osećaju uz nemoć da joj pruže više brige je jače od realne procene bolesti. Prijavljuju sumnju da se ponovo šlogirala ili čak kažu da je u „komi“, ali kontaktiraju sa njom. To je samo jedan primer nepostojeće ali česte Dg. "Vikend sindrom". Ekipa koja pokriva taj teren je bila zauzeta, te je adresa upisana ,sa napomenom da će neko doći da pregleda baku, u toku dana. Ne dugo posle tog poziva, ponovo su se javili sa iste adrese, ali ovaj put iskreno uplašeni, zabrinuti i u panici, jer je sin bake, čovek srednjih godina, stigao kod mame, na porodično okupljanje, zateturao se i pao u dvorištu. Čovek srednjih godina je bio bez svesti, usne su mu poplavile. Zahvaljujući iskustvu medicinskog tehničara-dispečera i našoj zajedničkoj proceni, da je ovo urgentno stanje I reda hitnosti, odmah je poslata druga Ekipa, iz grada na datu adresu. Na žalost i pored svih pokušaja oživljavanja, bakin sin je preminuo, te je snaja ostala udovica, a baka je živa i dalje, nesvesna da joj je sin umro od nedijagnostikovanog i nelečenog oboljenja srca i krvnih sudova.
Drugi dogaćaj pokazuje situaciju u kojoj se zdravstveni radnici sve češće nalaze, ali se o tome nedovoljno izveštava. Jedan od članaka, je prisutan na stranicama B92 sa naslovom „Kad pacijent napadne lekara”, na
www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=08&dd=02&nav_id=206580&nav_category=12&order=priority
U toku noći, oko 3h ,između 1. i 2. Maja, iz stana u centru grada je od strane pijanog društva prijavljeno, akutno napito stanje, bez svesti, za jednog od učesnika “ veselja “. I pored agresivnog i nekulturnog odnosa prema dispečeru, ipak je upućena Ekipa na datu adresu. Međutim pijano društvo je nastavilo sa napadima i na lekare koji su došli da im pomognu. Nije bilo povređenih, više je to bilo gurkanje i vređanje, a pozvana je policija da bi zaštitila medicinske radnike i vozača Zavoda za HMP. Kazna za ovakav napad , po sadašnjem zakonu je nedovoljna i neadekvatna.

1 comment:

Veličković::blog said...

Stvarno mi je drago da ima nekoga ko ovako delom faktografski delom potaknut ličnim osećajem odgovornosti kroz tekstove ravnopravno prožete ličnim emocijama i profesionalnošću govori o profesiji radnika u urgentnoj medicini.

Samo nastavite dalje ...