21.9.07

Beneficia non obtruduntur

Jedne noći Urgentna ekipa Zavoda za HMP je predala pacijenta na odeljenje Psihijatrije, Kliničkog centra u Novom Sadu. Po izlasku iz zgrade, u 03h30min, na parkingu ih je zaustavio čovek i zamolio za pomoć. U kolima je bila njegova supruga. Krenuli su kući, u Austriju. Njoj je pozlilo. Došli su do bolnice da bi joj lekar pomogao.Nema osiguranje, ali će on platiti sve potrebne preglede. Naš lekar je došao do kola i bolesne žene. Doveli su je na Interno prijemno i zajedno sa dežurnim internistom pregledali pacijentkinju. Stanje bolesnice je bilo ozbiljno. Posumnjali su na šok, zbog disekantne aneurizme aorte. Kolima HMP su je prevezli na Urgentnu hirurgiju ( zgrada u neposrednoj blizini ). Tu je dežurni hirurg indikovao hitan CT pregled, radi tačnije Dg, a prema našoj ekipi se odnosio kao prema podređenim slugama i rekao da je oni moraju voziti na pregled i sačekati rezultat nalaza, jer “Ako se radi o aneurizmi torakalne aorte, on će ponovo zvati HMP, radi transporta u Sr. Kamenicu. Dok mi dođemo, može da bude kasno.” Zbog humanosti i želje da se bolesnici što efikasnije pomogne, ekipa ju je i odvezla na CT. Nalaz nije ukazivao na disekciju. Suprug je prepun zahvalnosti, želeo da plati, “časti” našu ekipu, ali su oni to odbili i pozvali ga da reguliše dug Zavodu za HMP, putem uplate na račun Zavoda, tako što će mu se izdati priznanica računa, za pružene usluge. Krenuli su u Bazu-na Liman, posle sat vremena , jer kod sebe nisu imali račun za naplatu, a suprug je trebao doći za njima. Međutim, pošto je bolesnica zadržana na odeljenju Hirurgije u Kliničkom centru, suprug je ostao pored nje i verovatno plaćao za dalju pomoć njihovom osoblju.
Pre neki dan je doktorka OP, pomogla bolesnoj ženi ispred ambulante u Novom Sadu. Doveli su je u ordinaciju. Tada su saznali da je pobegla sa odeljenja Psihijatrije. Pozvali su Kliniku i dobili potvrdu da se radi o njihovoj pacijentkinji. Savetovano im je da pozovu Zavod za HMP, pa da je mi vratimo na odeljenje, ako bolesnica prihvata dalje lečenje, a ako odbija, da je u tom slučaju odvezemo kući ( bez otpusne liste ). Bolesnica je prihvatila dalju hospitalizaciju, pa je “taxi” služba Zavoda za HMP ( koja od ranije već ima iskustva sa vraćanjem odbeglih pacijenata iz Kliničkog centra ), odvezla i predala nadležnom osoblju Instituta za Psihijatriju.
Istog dana, pacijent je kolabirao ispred Poliklinike Kliničkog centra. Pomoć su mu ukazali med.tehničar B.S. i vozač P.S. transportne ekipe Zavoda za HMP. U stanju bez svesti, su ga prevezli do Urgentne hirurgije, a tamo je uz lekarsku pomoć, došao svesti i zahvalio se na ukazanoj pomoći.

3 comments:

Tihomir Stojanovic blog said...

Samo napred!
Svidja mi se sto pises obaj blog ;)
Pozdrav!

Nenad Stevanović said...

I meni se sviđa ovaj blog:) Oduvek me je zanimalo kako razmišljaju lekari. Čak sam i knjigu na tu temu poručio: "How Doctors Think" by Jerome Groopman.

Samo nastavi tako... ja ću i dalje ću čitati tvoj blog :)

POLJUPCIC said...

Hm...
Znaci ipak ima ljudi koji citaju ovaj veoma zanimljiv blog... To je dobro, u jednom od prethodnih postova se autorka zalila da niko ne cita ono sto napise. Ipak nije tako...
No, reci da je ovo pisanje samo zanimljivo, bez komentara i bez daljeg upustanja i udubljivanja u problematiku o kojoj autorka bloga pise, je malo...hm...pa da ne kazem uvredljivo, ali bar pomalo neumesno... Autorka opisuje probleme koje radnici sluzbe hitne pomoci (tj. zavoda za hitnu pomoc u NS)imaju u svom radu, kako ih napadaju, sikaniraju, vredjaju, kako ih smatraju lekarima nize klase i tako dalje... A kad to dolazi od strane kolega, onda je to stvarno strasno... Rad u hitnoj je iscrpljujuca borba sa teskim i nekulturnim pacijentima, sa zdravstvenim sistemom, sa liftovima koji ne rade, sa losim vremenskim uslovima, sa pokvarenim sanitetima, sa nekulturom koja nema granica, sa nepostovanjem, sa sopstvenim - cesto na ivici izdrzljivosti - psihickim i fizickim snagama, sa dugim i neizvesnim nocima, sa dotrajalom i poluispravnom opremom, to je zivot i rad pun drhtanja i znoja pored pacijenta koji krvari, koji umire u teskim mukama...
Reci da Vam se ovaj blog samo svidja, malo je - malo, nedovoljno... Tako reci uvredljivo. Ovaj blog nikoga ne ostavlja ravnodusnim.