11.12.06

Žule u Italiji





Naš medicinski tehničar,Žule, je otišao u maju 2006.god. u Italiju.Povremeno je kontaktirao mene i druge prijatelje sa posla. Pre njegovog odlaska je organizovana oproštajna žurka. Evo šta mi je pisao u nekoliko poruka :"Pozdrav od Žuleta svima. Šta da vam kažem sem da se pola od vas nikad ne bi vratilo odavde.Počeo sam da radim u hitnoj pomoći, ali imam mesec dana probe pa ako budu zadovoljni-ostajem, držite mi fige. Moje impresije su takve da bi bar pola naše hitne ovde dobilo otkaze, trećina bi išla na obuku a ostali mogu da prođu.Naravno malo karikiram, ali ne možeš ni da zamisliš kako je organizovano, tek sad vidim kako treba da se radi i kako se poštuje sve od kolega, posla, opreme, higijene, pacijenata i dr.O svemu se vodi racuna. Sviđa mi se, jedino mi malo pravi problem jezik, ali mislim da neće jos dugo.Nisam u Veneciji, nego u Portogruaru, to ti je 60km od Venecije prema Trstu.Na 30km je more. Smene traju,prva od 6h do 14h, druga 14h do 21h, treca 21h do 6h, i to druga, prva, treca, dva dana slobodno.Ne znam još, kolika je plata,ali se barata cifrom 1400 do 1600 Euro. Voleo bih malo više slika da mogu pokazati kako izgleda hitna u mojoj zemlji,ali pomislim u isto vreme da je bolje da ne pokazujem, jer me je na neki način sramota kad vidim majičice klompice i sl. a sa druge strane ovde su zašticeni i obavezni da nose komplet zaštitnu uniformu koja je prekrasna i funkcionalna. Mogu ti reći da kako se sami ponašamo prema nama tako možemo i očekivati od drugih da se ponašaju prema nama. Razlika je ogromna, naravno u plati, ali i odnosu prema poslu, profesionalnosti i svemu mogućem. Ovaj gradic ima 25000 stanovnika plus okolna sela ništa bolju opremu od naše, ali organizaciju i odgovornost, kvalitet su 10x bolji od jednog grada kao sto je Novi Sad sa 300000 stanovnika plus okolna sela! Trebalo bi mnogi da stave prst na čelo.Žao mi je što ovako pričam ali to je naša realnost i ne vidim da će ići na bolje.Pozdravi sve naročito smenu.Želim vam sve najbolje, a meni da ne moram nikad da se vratim."
Pre nekoliko dana je došao na odmor, sastalo se nas 20-tak sa posla da ga vidi. Sa njim je i devojka Barbara.Zajedno rade u hitnoj. Grki je svirao gitaru i pevao. Žule je vodio Barbaru da joj pokaže našu hitnu na Limanu i dispečerski centar u Vršačkoj. Nezamislivo joj je bilo da neko ne nosi uniformu na poslu, a dispečeri pišu "peške", nema komjutera sa odgovarajućim softverom za obradu podataka i interneta. Radio veze i komunikacija sa ekipama je veoma zastarela.
Osim toga, upoređujući cene hrane, odeće, tehnike,... shvatio je da su troškovi života veći u Srbiji, nego u Italiji, a plata je oko 5 puta veća ( naravno u Italiji ).Žule dobija nešto manje, samo oko 1500 euro, jer određeni procenat daje agenciji preko koje je dobio posao.

3 comments:

Anonymous said...

Eh...
Da nije tužno, bilo bi lepo...
Ja se svaki put izbedačim kad odem tako negde na stranu pa vidm kako ljudi rade...
A onda, tik iza onog drhtaja u stomaku, kad osetiš nešto lepo, kad osetiš nako ushićenje, dođe i neka neobjašnjiva tuga koja me napadne iz kontre, uđe u šesnaesterac...i onda sam nemoćan. Licem u lice. Vidim naše izrabljene uniforme, iskrzane lekarske torbe po kojima moraš da kopaš da bi našao nitroglicerin, vidim naše pacijente i nas kako ih, onako mučenički, teglimo i secamo na stari, dobri, soc-realistički način zvani kičma-trans...Vidim naše već ostarele i islužene automobile kako brekću na ko zna kom kilometru i uzbrdici pitajući se dokle ćemo ovako...
Jednom rečju-vidim svu našu sirotinju i bedu i nesreću i žaleći i nas, radnike hitne pomoći, i naše jadne pacijente pitam se koliko košta taj srpski jadni život, kad u razvijenim zemljama košta toliko mnnogo.
Ko zna... Zna Bog. I zna zašto je sve to tako kako je.
Ali-to me i oplemenjuje. Budem ja posle takvih avantura još bolji sa pacijentima i još više cenim tu opremu i bolje sarađujem sa kolegama, shvatajući koliko je, ustvari, timski rad bitan i koliko od dobre organizacije( a posebno u hitnoj) zavisi.
Idite u druge službe. Idite na stranu, vidite kako drugi rade. Tek tu ćete videti Vašu službu u celini. Videćete sve propuste i videćete sve dobre strane. I upoznaćete ljude, a to je jedno od najvećih bogatstava.
Baš sam se raspričao.
Pozdrav!
Miljan, Zaječar

Pozovi 94 said...

Žule je izuzetno vredan, korektan i odgovoran tehničar. Uz znanje jezika, nije me iznenadilo da se dobro snašao u radu hitne pomoći u Italiji.Ono što je rekao o poštovanju i kako treba da se radi se odnosilo na činjenicu, da se svaka smena na isti način i da se svi zaposleni brinu o opremi,
lekovima i svemu što je potrebno za rad, dok se kod nas dešavalo, da uvek isti radnici vode računa, a drugi ostave poluprazne torbe,aparate i prljavu opremu posle smene.Takav odnos i nepoštovanje, destimuliše i one koji su vredni i odgovorni.

Anonymous said...

Ja sam uvek insistirao na LIČNOJ odgovornosti a ne na kolektivnoj. Mislim da je to dobar način da se prozvani osete odgovornim. Dok se sve svodi na kolektivnu odgovornost, biće veliki prostor za neodgovorne da se sakriju. Dakle, treba reći-CAR JE GO!
Na kraju krajeva- lanac je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika, a to su upravo neodgovorne kolege. Hoćemo li dozvoliti da nečiji život zavisi od tuđe neodgovornosti???
Pozdrav,
Miljan, Zaječar