15.6.07

Narkomanija

"Zavistan čovek želi da živi bez odgovornosti, ali tada gubi slobodu, postaje rob zla i greha i može toliko nisko pasti da ga se djavo zastidi."
(Patrijarh Pavle)
Bolest zavisnosti od droga se naziva narkomanija. 1957. godine Svetska zdravstvena organizacija definisala je narkomaniju kao: „stanje periodične ili hronične intoksikacije izazvano ponovljenim unošenjem droge“. Možemo razlikovati tri vrste zavisnosti: psihičku, fizičku i stanje tolerancije.
Narkomanija je "galopirajuću pošast" u Srbiji i Novom Sadu.
Hitnu pomoć pozivaju mladi ljudi “prijatelji” narkomana ili slučajni prolaznici, koji ih nađu na ulici, parku, ulazima zgrada….Pozivi za ove osobe su vrlo retko određeni i korektni. Jedan takav je bio od strane sestre za brata “Dođite tu i tu ( tačna adresa ),moj brat je uzeo heroin.Prestaje da diše i plavi u licu.“ Ekipa je poslata istog trenutka, dat mu je lek Nalokson* ( antodot ) i on je prodisao. Mnogo češće su pozivi sa velikim brojem nepoznanica “ Nešto mu nije dobro “ “Ne poznajem ga/je “ , “Ja sam samo prolaznik”, ne znam, neću, ne mogu i ostalo NE, uz obavezno VI MORATE DA DOĐETE. U tim slučajevima obično se radi o pijanstvu, ali ima i narkomanije. Koliko je rodbina otuđena od narkomana, kad svi dignu ruke od njega pokazuje primer iz “Crne hronike” naših dnevnih listova, krajem aprila. Pronađen je leš u fazi raspadanja na parkingu, na Limanu 4, u automobilu. Dnevnik Posle identifikacije osobe, koja se predozirala, osvanula je cela stranica oproštajnih čitulja, od bliže i dalje rodbine, kao i raznih prijatelja.
Koliko su roditelji očajni kad saznaju da je njihovo dete došlo u kontakt sa narkotikom je iskazala majka jednog 16-to godišnjaka, učenika prvog razreda srednje škole. Ljuta, razočarana, zabrinuta jer je saznala da je dečak duvao lepak sa drugovima.
Za nas su što se tiče adekvatnosti reagovanja, najgori pozivi iz raznih kafića i diskoteka. Jednu noć su zvali iz kafića za devojku i pri prijavi ublažili njeno zdravstveno stanje “Devojka je bez svesti, ne budi se, mrdamo je i kvasimo.Ona je u tom stanju već pola sata. Da, normalno diše. Ne, nije pijana, verovatno je uzela neku drogu.” U blizini kafića je bila jedna od urgentnih ekipa, u stanu pacijenta. Po ovoj prijavi, koja ne ukazuje na “overdose “ mogli smo sačekati tu ekipu, pa ih poslati, da pregledaju devojku. Međutim, posle par minuta je usledio novi poziv, od druge osobe, koja je nekulturno i napadno insistirala da se dođe odmah, ali opet bez objašnjenja. Ja sam tada, pozvala policiju, zbog sumnje na narkomaniju i uputila drugu ekipu na tu adresu. Pre nego što je ekipa stigla, još su jednom pozvali, a u međuvremenu je došla i patrola MUP-a i tek su tada prijavili da je prestala da diše. Zbog toga sam morala uputiti i treću Urgentnu ekipu, koja je u tašni imala lek NALOKSON* Zahvaljujući tome, devojka je i pored pogrešne prijave, preživela. Uz ovakav stav, lako sam mogla pogrešiti, čekajući prvu ekipu, ili poslati samo lekara, bez Naloksona, a tada bi se digla graja i osvanuli bi naslovi u novinama, “ Hitna pomoć je zakasnila”, očevici bi davali izjave, kako su dugo čekali i javno mnenje bi mene i sve nas krivilo za tragičan ishod. Niko ne bi krivio one koji su pozvali i namerno netačno i neodređeno dali podatke. Jedino bi policija i sud optužili dilere, koji su joj omogućili uživanje narkotika.
Ponekad na možemo da zakasnimo, zato što je narkoman već preminuo. Mada i tada odmah pošaljemo ekipu, jer sve dok ne dođemo na lice mesta, mi to ne znamo. To su prijave od strane policije, kad ga pronađu „overenog“ najčešće u WC-u, nekog kafića ili drugom javnom toaletu. Ako je „ mala nužda jedan, a velika dva“ dinara, kol`ko košta drogiranje? Cena je život.
Ps. U okviru pripreme Zavoda za HMP za mnogobrojne, veoma atraktivne koncerte i razna druga dešavanja koja su u organizaciji Exit-a, nabavljene su dovoljne količine lekova i zavojnog materijala, posebno anditota „Nalokson“.

3 comments:

Anonymous said...

Ja mislim da bi svaka ekipa trebala da ima antidot NALOKSON a ne da razmisljamo o tome koja ekipa ga ima i ko ce da ide na ''overdose''takodje i da molimo po bolnici da nam daju 2 do 3 ampule.
Nazalost narkomana je sve vise i vise a sta su pravi razlozi za to mozda...potreba da se umanji anksioznost /napetost/ ili depresija, radoznalost, bunt protiv ustaljenog sistema vrednosti, znatiželja, strah da se ne bude odbačen od društva sa disocijalnim modelom ponašanja i dr.
A NAKON TOGA SLEDI...
gubitak interesovanja /apatija/, otudjenje od realnosti, psihopatsko ponašanje, depresivnost, sklonost ka suicidu.
Neuhranjenost, oštećenje jetre uslovljena hepatitisom B i C, sklonost ka infekcijama uz opšti pad imuniteta, visok rizik od HIV-infekcije, polineuropatije /upale živaca praćene trnjenjem i slabošću – do paraliza/ i konvulzije /epileptička ispoljavanja/.
-Konflikti i svadje u porodici, društvena neadaptivnost, loša postignuća u školi ili na radnom mestu, osiromašenje uslovljeno rasprodajom imovine kako bi se došlo do droge, razne forme socijalno devijantnog ponašanja, kao što su: prostituisanje, prevare, a kasnije i – vršenje krivičnih dela u nameri da se obezbedi droga i spreči pojava apstinencijalnog sindroma /sitne kradje, provale, dilerisanje droge i dr./.
I naravno na kraju postavlja se pitanje STA TREBA UCINITI DA BI SE NARKOMANIJA SPRECILA????
Mnogo toga: poboljšati opšti standard društva i socijalnu sigurnost, eliminisati osećaj beznadja i rezignacije kod mladih stvaranjem realnih društvenih perspektiva /posao, rešavanje stambenog problema i dr./, uočiti predisponirane, psihički labilne adolescente i brinuti posebno o njima, učiniti dostupnim različite vidove formalne i neformalne pomoći /savetovališta, tele apel službe, psihijatrijsko-psihološke institucije koje se posebno bave ovim problemom/, pomoći svim porodicama u kojima je nivo disfunkcionalnosti zabrinjavajuće visok, obezbediti alternativne vidove angažovanja mladih /sport,konstruktivno korišćenje slobodnog vremena – sekcije u školi, klubovi, pokret izvidjača itd./, promovisati zdrave vidove života /ekološki pristup/ i više od svega – pružiti informaciju svim zainteresovanim društvenim strukturama bez ikakve mistifikacije. Problem narkomanije nije problem samo profesionalaca i institucija /zdravstvo, soc.rad, policija, sudovi,škole…/, VEC I SVAKE PORODICE I SVAKOG POJEDINCA.
Voleo bih kada bi ovo mogla i majka tog 16-to godisnjaka da procita.
RODITELJI NE KAPIRAJU!!!
roditelji, po pravilu, kasno primete da im je dete zavisnik od droga. "Neki od njih se drogiraju po nekoliko godina a njihovi roditelji to saznaju, recimo, poslednja dva meseca." Osim sto su zauzeti i preokupirani borbom za osiguranje egzistencije, najcesce su roditelji "slepi za promene ponasanja kod svoje dece"

Skolska dvorista postala su izuzetno opasna. Deca cesto opisuju starije osobe kako najcesce kroz zube nude ekstazi, sinteticku supstancu koja je posednjih godina kod maldih ubedljivo najpopularnija. Deca se, dakle, nalaze u okruzenju koje otvara mogucnost da lako i u pocetku za jeftine pare, dodju do raznih opojnih supstanci.

Strucnjaci se slazu da su skolska dvorista najrizicnija kada je o prvom kontaktu sa drogom rec. Ucenici prvog i drugog razreda srednjih skola i gimnazija to potvrdjuju.

Sanja kaze: "Bilo je sumnjivih tipova koji su se muvali po dvoristu. Neki ucenici starijih razreda su se i drogirali. Nalazili smo spriceve po dvoristu. Zbog toga je deo tog dvorista sada ogradjen i zatvoren." Njena drugarica koja odbija da se predstavi, kaze: "Ja sam pala u iskusenje. Probala sam ekstazi iz radoznalosti. Strava je! Necu da idem dalje, mogu da prestanem kad god hocu."

Sasa objasnjava: "Sama rec droga, oznacava smrt. Imam dosta prijatelja koji su narkomani. Ja nikada nisam probao, niti imam nameru. Kod nas u dvoristu se normalno pusi trava."

- Nisam otisla dalje od cigarete. Ni moji drugovi nisu otisli dalje od dzointa, kaze jedna ucenica iz gimnazije. Njena drugarica iz Druge beogradske prica: "Poznajem ljude koji to rade. Kazu, samo zadovoljstva radi, da ne osecaju zavisnost. To rade da bi se zabavili. Pricaju da im je lepo, smeju se. Nikada nisam pala u iskusenje a bila sam u prilici."

Jedna nedavna anketa o narkomaniji i sidi, obuhvatila je 71 nastavnika u pet osnovnih skola u Beogradu i Srbiji.Na pitanje da li smatraju da su dovoljno obrazovani kada je o sidi rec, 57,7 odsto nastavnika odgovorilo je negativno. Njih 19,7 odsto smatra da se u skolama ne preduzimaju potrebne mere za suzbijanje narkomanije i side. Isto istrazivanje obuhvatilo je 160 ucenika cetvrtih razreda osnovnih skola. Svi su odgovorili da im je poznato da je droga stetna po zdravlje. Medjutim, na pitanje da li u skoli postoje ucenici koji koriste drogu, njih 43 odsto odgovorilo je pozitivno.

Rezultati istrazivanja narkomanije medju mladima u Pancevu pokazali su da je svaki cetvrti srednjoskolac okusio drogu. Indikativno je da, prema mnogim istrazivanjima, skola nema veceg uticaja u informisanju o narkomaniji i drugim oblicima zavisnosti.

- Droga moze da se kupi svuda, jos malo pa i na trafici. Moje prvo iskustvo u vezi sa drogom vezano je za skolsko dvoriste. U pocetku sam bio cascavan ali to nije trajalo vecno. Onda sam poceo da kradem. Prvo u svojoj pa po drugim kucama. Ne znam sta jos da vam kazem. Siguran sam da ce vama zvucati pateticno, ali mogu samo da dodam. "Video sam djavola i rukovao se s njim" - prica cetrnaestogodisnji Perica koji se leci u Zavodu za bolesti zavisnosti. Kaze da zeli da se izleci. Mnogo mu znaci bolnicka izolacija jer su mu skoro svi prijatelji narkomani. Ima planove za buducnost. Voleo bi da taksira za pocetak. Sanja da jednog dana otvori auto-perionicu!!!

"S obzirom da adolescenti jos nemaju sopstvenu organizovanu licnost, oni zele da se identifikuju sa vrsnjacima, da postanu deo plemena u kome nece da strce ni na koji nacin. Ogromna je zelja za dokazivanjem, ogromna je radoznalost. Adolescent tek utvrdjuje granice svojih mogucnosti. On ne zna koliko moze da trci, koliko moze da voli, koliko moze da podnosi bol. Jedna od njihovih vaznih osobina je omnipotencija. Misle da mogu da ostvare sve sto pozele, da mogu da nadvladaju sve prepreke. "ONI NISU SVESNI DA SE ZAVISNOST USPOSTAVLJA BRZO I DA SE IZ NJE IZLAZI VEOMA TESKO "

Pozovi 94 said...

Sada ima dovoljno naloksona u Zavodu za HMP, svaka ekipa ga ima. Ne moramo više da molimo za ampule na klinici ( kao što je nekad bilo ).

lecenje narkomanije said...

Zaista treba pomoci ljudima koji su postali zavisni od heroina i drugih narkotika, jer oni ne znaju sta cine, njima upravlja bolest. Narkomanija zahvata ceo mozak i covek prestaje da bude covek, zato mu treba pomoci.