4.6.07

"Kako sam se nadala, dobro sam se udala".

Naš narodni izraz koji obično koristimo, kad nam se nešto dobro desi, a očekivali smo lošiji ishod. Tako sam se ja osećala u nedelju rano zorom, pri kraju noćne smene. Subota noć, nije bila toliko naporna za urgentne ekipe, koliko sam očekivala na samom početku smene. Koncert Zvonka Bogdana i tamburaša na Trgu, razna veselja, proslave i svadbe, nisu izazvale onoliko tuča i saobraćajnih nesreća, koliko se to vikendom dešava. Velik broj pacijenata je prihvatao savet i često su dolazili u našu ambulantu u Njegoševoj ulici. Zbog toga je kolega, koji je tamo radio imao preko 50 pacijenata, do 03h. I mi smo imali posla, ali ne kao prošle nedelje. Za mene je fizički napor isti, ali mi je psihički bilo lakše i opuštenije, ( samo jedan pacijent se ljutio i svađao, zato što nisam prihvatila njegov poziv i poslala mu ekipu, već sam insistirala da podigne lek u apoteci, za koji već ima recept. ) U svakom trenutku sam imala slobodnu urgentnu ekipu, koju bih mogla uputiti na hitnu intervenciju.
Najteže mi je kad su mi sve ekipe zauzete. Tad mi se želudac zgrči, a često „uhvatim“ svoje podsvesne, sebične misli „ Samo da se sad, ništa ozbiljno, ne desi mojoj najbližoj rodbini- roditeljima, sinu, suprugu, ali ni ostalim prijateljima „ Znam, da tada nemam mogućnosti da im pomognem, osim da napustim svoje radno mesto, sednem u auto ili taxi i sama odem do njih, pa ako su pokretni i svesni, što pre ih odvedem na neko od prijemnih odeljenja Klinike ili Instituta. Druga vrsta straha je iz istog razloga, ali za ostale sugrađane, a naročito za hitne intervencije na javnim mestima. Nepostojanje slobodne ekipe, a time i duže čekanje okupljenih sugrađana, na javnom mestu, bi izazvalo nezadovoljstvo, njih ne bi interesovalo, da li postoji opravdan razlog kašnjenja.Osim toga, vreme koji oni navode kao vreme čekanja, je skoro uvek duže, od stvarnog vremena, koje prođe, dok ekipa ne dođe na lice mesta. Vreme koje prolazi, je veoma subjektivan osećaj, i uslovljen situacijom u kojoj se trenutno nalazimo.
Semper dic verum, vacuam duc crimine vitam, fer patienter onus, fac sapienter opus. - Uvek govori istinu, ne čini zlo, strpljivo podnosi teret, razumno radi posao

3 comments:

Anonymous said...

Vecina nas dobro zna kako je kada radis kao dispecer a sve su ti ekipe zauzete.Samo molis boga da se ne desi neka velika saobeacajka,da nekom dete nije nastradalo...itd.Velika je to odgovornost,12h si non-stop pod pritiskom,nekada se premoris pa se zapitas Da li si trebao primiti ovaj poziv a odbio si ga?Postavlja se pitanje Da li je jedan lekar dovoljan da radi kao dispecer na toliki broj gradjana?Mnoge stvari su se promenile,iz dana u dan imamo sve vise i vise poziva.Punktovi rade sve vise i vise...Trebao bi nam jos jedan lekar ili tehnicar na telefonu.
A trebao bi nam i jedan sastanak pa da vidimo kome to? i sta ne odgovara sada u firmi.Mnoge stvari su se promenile na bolje i menjaju se.Ma podjimo samo od toga kada samo zadnji put dobili nove uniforme i ko je tada bio nacelnik?
Ko nam uredjuje prostor da nam bude bolje i prijatnije na poslu.
Ako neko toliko cini za svoje zaposlene za razliku od ''nekih''mislim da je red da i zaposleni uzmu u obzir sve to.Mislim da je dosta prica po coskovima.Radi svoj posao kako treba i neces imati nikakvih problema.A ne... cim dobijes izlaz uzimas motorolu u ruke da PROKOMENTARISES izlaz i kako to nije za tebe.
Svima nam je tesko,imamo puno posla,u kolima ne rade klime a jako je toplo.Nikome nije lako ali opet cutimo i radimo.Radimo da bi nekome drugom pomogli-zato smo i tu gde jesmo-zato smo i to sto smo!!!

Pozovi 94 said...

Bilo bi lepo, kad bi mogao da radi još jedan lekar, ali mislim da trenutno nema mogućnosti za zapošljavanje novih radnika. Sa druge strane, meni, a mislim da se slažu i ostali dipečeri, je veća pomoć i lakše je raditi, kad imaš neodložnu.
Tako da uz ovaj broj lekara, BIRAM NEODLOŽNU. Slažem se sa tobom, da se mnoge stvari menjaju na bolje i da je dosta priča po ćoškovima.

Anonymous said...

Ako populacija u Novom Sadu rapidno raste (a da ne pričamo o okolini Novog Sada), zar ne bi trebalo da se poveća i broj vozila hitne pomoći kao i broj lekara? Tužno je to što čovek od četrdeset godina kada dobije bolove u grudnom košu, dobije odgovor da taxijem dođe do bolnice (a niko ga ne pita da li ima i tih bednih 300din za taxi. A kada su nam u pitanju naši narkomani grada koje takođe niko ne pita da li imaju tih istih 300din i za koje su spremni da ukradu i presretnu nekog na ulici, onda svi brinemo da li će imati vozilo hitne pomoći. Svesna sam koliko ovo zvuči surovo ali je surovo i nekome reći da uzme taxi a da taj neko nije u mogućnosti da se pomeri.