8.8.06

Blog i internet


Pozdravljam i ujedno se izvinjavam svim posetiocima ovog bloga, što nije bilo novih tekstova i zanimljivosti, još od marta meseca. Mogla bih vam objašnjavati i davati razne razloge, ali najvažnije je to da sam imala drugih obaveza, u porodici, sa jedne strane a sa druge je razočarenje u tome što nisam podržana u pisanju bloga.
To što nije bilo tekstova naravno ne znači da nije bilo raznih interesantnih situacija, naprotiv, utisci su svaki dan novi, a i previranja u SHM su ogromna.
Za ovih nekoliko meseci sam radila i na terenu, kao lekar jedne od urgentnih ekipa, a i na prijemu poziva, kao dispečer, tj lekar konsultant na 94. Sa obzirom da svaki dan u proseku urgencije HMP izađu na teren na oko 100 primljenih poziva, a dispećeri se jave na telefon bar 500 do 600 puta, sigurno je da ima mnogo slučajeva o kojima bi mogli nešto napisati.
U toku je izdvajanje službe HMP od Doma Zdravlja"Novi Sad" i formiranje Zavoda za urgentnu medicinu, kao samostalne zdravstvene ustanove. O tome ne znam ništa više, a kad se završi sa organizovanjem i formiranjem novog Zavoda, možda ću vam napisati nešto novo o organizaciji. U svakom slučaju, informacije će biti i u sredstvima javnog informisanja, novinama i televiziji.Nadam se da će rukovodstvo zavoda podržati pisanje bloga, a još važnije je da će napraviti zvanični sajt Zavoda za urgentnu medicinu, koji će biti redovno ažuriran sa svim bitnim informacijama za službu i naš lepi grad, jer kako je napisao jedan od blogera- u današnje vreme ako te nema na internetu, to je kao i da ne postojiš. Na žalost , ta izreka u našoj zemlji još nije primenjiva, jer osim mog bloga i velik broj zvaničnih sajtova je sa zastarelim informacijama, nedovoljno ažuriran i loše organizovan, a kad kreneš da se raspituješ o podatku do kog si došao putem interneta, sa druge strane telefonske žice čuješ pitanje" Odakle vam ta informacija?", a na odgovor da si to našao na internetu, čuješ komentar u stilu " Pa,... nemojte da gledate na internetu", jer internet je kod nas još u povoju, ali se razvija i biće sve više zastupljen, a ovakvih odgovora i komentara će biti sve manje.

2 comments:

Anonymous said...

Postovana koleginice,
Drago mi je da ste se vratili...
Samo nastavite sa pisanjem, niste usamljeni...
Iako nisam iz NS, pratim desavanja u urgentnoj medicini, posto i sam radim u HMP.
Lepo je videti da neko pise na jednostavan, citak i razumljiv nacin o hitnoj pomoci.
Nazalost, o znacaju HMP se govori tek kada neka veca nesreca dodje i prodje...Te trebalo je ovako a ne onako, te da je hitna bolje organizovana, te hitna nije stigla na vreme i slicni komentari koji nemaju veze sa realnim stanjem.
Niko (ili malo njih) ne vidi kako radi osoblje HMP, u kakvim uslovima, ne vide kako radnik HMP rizikuje zivot svakog dana kad sedne u vozilo (ove zime sam zamalo sa ekipom izbegao saobracajku)... Vase pisanje je jedan od malobrojnih nacina da se to sazna...
Na kraju, i mi smo ljudi od krvi i mesa, i mi imamo porodice, decu, roditelje, prijatelje, i mi imamo SVOJ ZIVOT...
Puno pozdrava,
kolega iz Zajecara

Pozovi 94 said...

Hvala na podršci, uz ovakve komentare dobijam više volje da nastavim sa blogom i pisanjem o našem teškom i odgovornom poslu.Čitajte i dalje nove tekstove, i pošaljite adresu sajta kolegama i poznanicima.