30.8.07

Ponovljena tema-primeri iz prakse - Lažni pozivi i uznemiravanja Hitne Medicinske Pomoći,PRIMER 1

Već sam pisala o lažnim pozivima i uznemiravanju HMP,11.10.2006 godine.
U tom tekstu navodim sa kakvim se sve problemima, osim medicinskih suočavaju dispečeri u HMP širom Srbije. Svi ti pozivi nisu ni malo naivni, te je potrebna šira akcija i angažovanje svih raspoloživih snaga i pravnih mogućnosti da se oni u potpunosti zaustave, a ne samo da se smanji njihov broj. Uz već date primere u originalnom tekstu, navešću vam još nekoliko situacija iz moje prakse.

Jedan broj poziva zaslužuje posebnu pažnju. To su oni pozivi koji mene lično najviše iritiraju. Prostake, primitivce i sexsualno ugrožene, prezirem, spustim im slušalicu ili se ne odazivam na taj broj telefona. Međutim i pored višegodišnjeg iskustva u radu na prijemu poziva, provere broja mobilnog, kolegi se desilo 21.04. a meni 16.07. da smo primili pozive i poslali ekipe na isceniranu urgentnu situaciju, kod nepostojećih pacijenata na nepostojeću adresu. Te dve devojke i mladića koji su me prevarili, optužujem za pokušaj ubistva. Poziv je upućen u 02h30min. Isceniran je Status asthmaticus. Tri ekipe u gradu su tada bile zauzete na intervencijama. Jedna je bila u pripravnosti. Minut posle ovog poziva primamo još jedan hitan poziv, za čoveka srednjih godina, dijabetičar, koji ima otežano disanje a boluje i od srca. Jedinu slobodnu ekipu moram angažovati i poslati na jednu od te dve adrese. Na koju ? Odlučujem se za poziv upućen za Status asthmaticus. Ekipa dolazi na adresu, kontaktira me radio vezom i traži dodatna uputstva jer je tu jedna od novoizgrađenih zgrada, a meni nisu dati podaci o spratu, broju stana itd. Pozivam kontakt telefon, devojka se javila i čim sam se predstavila, uzbuđeno rekla „Požurite! Jako je loše!“ i spustila mi slušalicu. Ekipa, pokušava da pronađe stan, ulaze u dvorište zgrade. Ponovo pozivam isti broj mobilnog 064/2503... i opet mi spuštaju slušalicu. Treći pokušaj kontakta je urodio plodom, molim ih da mi daju tačne podatke, jer lekar ne može da dođe do njih, nema potpune podatke. Tada se njih dve smeju, veoma vesele i raspoložene, što su nas prevarile, pa smo im poslali ekipu. Za svo to vreme, srčani bolesnik i dalje čeka, da bar jedna od četiri najbliže ekipe završi pregled i dođe kod njega, ukaže mu urgentnu pomoć. Kad sam shvatila, da se devojke igraju sa nama, a što je još gore i sa životom drugog pacijenta, preusmerili smo ih kod njega i srećom OVAJ PUT su uspeli da mu spasu život. Možda će sledeći ovakav poziv rezultirati ubistvom, smrću pacijenta kod kog se neće stići na vreme; ne iz objektivnih razloga, ne zbog greške dispečera u proceni, ne zbog loše prijavljenog izlaza, ne zbog gužve u saobraćaju, već zbog LAŽNE PRIJAVE. Tek oko 5h se broj poziva smanjio, svi pacijenti su zbrinuti, ili su ekipe na putu prema njima. Ponovo sam pozvala 064/2503... Javio se ljut, muški glas i potvrdio da je njegova sestra zvala 94 i izmotavala se. Ali, sa kojim pravom ja sad njega ponovo zovem i budim ga ???!!! Međutim moja ljutnja je bila veća. Objasnila sam mu, da ćemo njegov broj telefona, proslediti dalje policiji i sudu, jer su ugrozili život drugog pacijenta. Tada je počeo da muca, laže kako to i nije njegov telefon i na kraju spustio slušalicu.
APELUJEM na sve zaposlene u Hitnim pomoćima širom Srbije, da podnesemo zahtev Ministarstvu za Zdravlje i pravnicima, predlog da se što hitnije u krivičnom zakoniku Srbije, unese ova stavka i da se te osobe, kao u zemljama EU, krivično gone.

27.8.07

Amerika = Srbija ?


Gledala sam film SICKO autora Michael Moore-a. Njegova web stranica je www.michaelmoore.com .
Ovaj film govori o surovosti, nehumanosti i lošem sistemu zdravstvenog i medicinskog zbrinjavanja u Americi.
Amerika je jedina zemlja zapadnog, kapitalističkog, sistema koja nema univerzalni zdravstveni plan i nacionalnu zdravstvenu negu. Kod njih se bolesni ili povređeni ljudi, koji nemaju zdravstveno osiguranje ne zbrinjavaju, NE LEČE SE. Medicinska pomoć im se ne pruža, osim ako prvo ne plate i to veoma skupo. Oni koji imaju zdravstveno osiguranje i redovno ga uplaćuju, često budu odbijeni za neku vrstu lečenja, koja im je neophodna. Ako i dobiju lečenje, to ih i pored osiguranja, dosta košta, jer se novac u njihovom fondu, brzo potroši, pa ukoliko prežive, zbog naplate lečenja, bankrotiraju, prodaju svoju imovinu. Starim i bolesnim ljudima veoma često, njihovo zdravstveno osiguranje, ne pokriva sve troškove lekova. Nesreće i nepravde prema bolesnim ljudima su brojne. Bolesni Amerikanci odlaze u Kanadu, Francusku i druge zemlje, da bi se lečili.Čitav sistem je napravljen tako, da se ostvari što veći profit za kompanije zdravstvenog osiguranja, kao i za farmaceutske kuće.
Ljudi se drže u stanju straha, neizvesnosti. Većina zaposlenih Amerikanaca ( a i Srba ) ima velik broj kredita, zaduženi su, pokorni i plaše se da pokažu svoje nezadovoljstvo. Da bi platili sve račune, rade i po više poslova odjednom a kad se penzionišu, nalaze dodatne poslove i izvore finansiranja.
Da li vam je ovo poznato?
U filmu navode, da je Amerika na 37 om mestu liste zdravstvene nege, ispod nje je Slovenija a zatim Kuba. Najbolji sistem zdravstvene zaštite je u Francuskoj.
Gde smo mi ?
S obzirom, da ne odbijamo lečenje mladoj ženi koja boluje od raka, samo zato što je mlada, a da oboleli od infarkta, malignih bolesti, povreda ..., uglavnom dobiju potrebnu zdravstvenu negu. Imamo socijalnu zaštitu i patronažnu službu i druge dobre sisteme organizacije, kao i u humanim-civilizovanim zemljama, nismo na nivou Amerike. Međutim, dešava se da se ne pruži dovoljno dobro i kvalitetno lečenje starim, nemoćnim, a siromašnim ljudima. Baš zbog toga se na nas, zaposlene u Hitnim službama, ljute, što postavljamo pitanje starosti bolesnika. Za razliku od Bolnice, Zavod za HMP Novog Sada, izlazi na teren i kod veoma starih. Kriterijum za primanje poziva, nisu godine, već urgentnost medicinskog stanja. Čak naprotiv, češće se izlazi na teren kod starih, jer i povišena temperatura kod njih je potencijalno letalna, a kod mladih je samo simptom, nekog po pravilu, lakšeg oboljenja.
Mi smo siromašna zemlja. Zdravstveni fond je godinama neekonomičnog trošenja, a nedovoljnog ulaganja, istrošen.
Savremeni tretman i dijagnostičke medode su skupe i često nedostupne. Velik broj pacijenata, a malo aparata. Bolesni ljudi, zakazuju neophodne preglede.Suviše dugo čekaju i u toku dijagnostike i za samo lečenje. Dešavalo se da neki od lekova nedostaju. Mene lično je pre više godina, rastužila priča , nesretne žene koja je obolela i umrla od raka, a da bi kupila potrebne citostatike, morala je prodati stan, pa je ostatak života provela kao podstanar. Nažalost, ni ti skupi lekovi je nisu izlečili.
Nezadovoljstvo bolesnih i njihove rodbine, pokazuje da nismo mnogo bolji od Amerikanaca. Bilo bi lepo da se ugledamo na Francuze i da se dalje razvijamo u tom pravcu.Ministarstvo zdravlja najnovijim merama i štampanjem flajera IMATE PRAVO ! pokušava da popravi zatečeno stanje, ali je jedan deo rečenice u flajeru dosta obezhrabrujući : “ u granicama materijalnih mogućnosti sistema zdravstvene zaštite “, jer znamo kakve su nam materijalne mogućnosti.

25.8.07

Radimo i van radnog vremena

Osim za teža akutna oboljenja, infarkt srca, mozga ( šlog ) ili nekog drugog organa, izraženo gušenje kod bolesti srca ili pluća, Hitna pomoć zbrinjava povređene u saobraćajnim nesrećama i raznim drugim nesretnim slučajevima.
Šta su moje kolege juče radile i kako im je protekao radni dan sam saznala iz novina.
Juče oko 10h se desila nesreća na Novom Naselju. Dvogodišnjak je pao sa četvrtog sprata. "Hitna pomoć je stigla munjevito", tvrde stanovnici novosadskog Novog naselja. Medicinare je pozvao lekar Hitne pomoći koji živi u komšiluku,dr I.G. a, na sreću, dečaka, lekar, komšija, mu je ukazao prvu pomoć do dolaska opremljene ekipe. Niko ga nije pomerao, što je povećalo šanse nesrećnog mališana da preživi pad sa oko 15 metara visine. Na lice mesta je došao isti lekar sa urgentnom ekipom, koji je pre nekoliko dana išao da "pregleda"pijanog Hamdiju. A evo koji su sada utisci očevidaca: "Po izrazima lica lekara i njihovoj brzoj reakciji, shvatile smo da je situacije ozbiljna.", za to vreme je druga ekipa, takozvana Specijalna-Reanimobil, prevozila jednog od beskućnika.
Baš u vreme kad se približava kraj smene, a neke od ekipa su se već smenile, desila se nova velika nesreća. Oko 18h došlo je do sudara teretnog voza i lokomotive na pruzi Novi Sad - Beograd u Karlovačkim vinogradima, poginuli su mašinovođe teretnog voza M.I. i Ž.T. Pet osoba je teže povređeno.Povređene su, nakon obilaska mesta nesreće, posetili predsednik Izvršnog veća Vojvodine Bojan Pajtić i pokrajinski sekretar za zdravstvo Miloš Lučić.
Na lice mesta je upućeno PET URGENTNIH EKIPA, a došao je i direktor Zavoda za HMP, dr S.Saravolac, koji je zajedno sa ostalim lekarima, vatrogascima i policijom spašavao povređene. Na svim slikama koje su objavljene u medijima se vidi bar nekoliko naših kolega. Neki od njih su u civilu, jer su već predali smenu, ali su došli posle svog radnog vremena da pomognu povređenim železničarima.

24.8.07

Retko koji se pacijent odbija

Kolega mi je poslao interesantan članak o radu beogradske hitne pomoći, koji treba pročitati Politika. Napisano je da Hitna pomoć Beograda izađe na oko 15% poziva, tj na oko 400 adresa. Ono što mogu reći o Hitnoj pomoći Novog Sada je da mi izađemo na teren na oko 100 urgentnih izlaza, a ponekad i više. To je više od 80%-90% poziva ljudi koji traže lekarsku pomoć. Retko koji se pacijent odbija. Osim toga u toku radnog dana terenske službe, prevezu i do 200 pacijenata, a najveći broj transporta je u toku prepodneva. Broj 94 u toku 24h zazvoni i preko 1000 puta, ali jedan deo tih poziva je pogrešno preusmeren od strane pošte, jedan deo su oni koji uznemiravaju HMP i lažni pozivi, jedan mali deo su pacijenti koji traže savet od dežurnog lekara dispečera, velik broj poziva je za prevoz pacijenata transportnim ekipama ( za svakog od ovih 200 pacijenata koji se preveze, često se poziva i po nekoliko puta ). Ponekad se desi, da pacijenti zovu samo radi saveta, ali lekar dispečer proceni da bi bilo bolje da prvo lekar pregleda tog bolesnika, tada se on upućuje na dežurnu ambulantu. Međutim Novi Sad ima jedan velik problem, a on je i evidentiran u svesci primopredaje dispečera. U Novom Sadu nema organizovane službe kućnog lečenja, kao posebne službe. Na teren kod hroničnih pacijenata bi trebali izaći izabrani lekari ordinirajuće ambulante, ali oni tu svoju obavezu veoma često, ne izvršavaju, već prebacuju pacijente na nas, čak ih i savetuju, kako da prijave urgentan izlaz i govore im kako mi moramo da dođemo. Zato smo pretrpani sa pacijentima koji spadaju u tzv „zelene” pozive, a one “žute” isti lekar ili tehničar, koji je prvo dao savet, prebacuje u “crvenu” zonu i što brže šalje neku od ekipa. Nas je samo dvoje ili troje u dispečerskom centru.
Zahvaljujući takvom predanom i napornom radu, naši sugrađani nas često hvale. U listu “Dnevnik” je sa broja 063/8421…. poslata SMS poruka, 22.08.2007 god. ovog sadržaja; “ U vezi sa člankom “Rutina Hitne pomoći zgrozila građane” želim reći sledeće-poslednjih meseci sam, nažalost, bio u prilici da nekoliko puta zatražim njihovu pomoć, zbog bolesti starijeg člana porodice. Brzina dolaska, kvalitet medicinske usluge-profesionalan i nadasve ljudski odnos tih ljudi svaki put su me istinski dirnuli. Ovo je jedini način da im se odužim-jer svaki drugi ( zna se koji način ) uvek su glatko odbijali. Hvala im još jednom.”
U svoje, a i u ime svih zaposlenih u Zavodu za HMP, se zahvaljujem autoru ove poruke. Pohvale i reči zahvalnosti svima nama mnogo znače i olakšavaju nam da istrajemo u daljem radu.

21.8.07

Preuranjeni zaključci

Svi smo skloni zaključivanju i osuđivanju nekog, ali dok se ne sagledaju svi aspekti situacije i razlozi postupka ili reči, ne može se niko opravdano optuživati. U listu Dnevnik je 20.08. objavljen tekst „ Rutina Hitne pomoći zgrozila građane“. Objašnjeno je da su građani pomogli Hamdiji A., legao je na travnjak i požalio se na srce. Dali su mu nitroglicerin i naravno pozvali Hitnu.Zgrozili su se kad je došao lekar i grubo postupio prema Hamdiji ali i okupljenim sugrađanima. ( nije ga udario, mada verujem da je to poželeo ). Bravo za Dnevnik i novinara S.K. koji je objektivno napisao tekst, naravno, odmah potražio i doktora koji je učestvovao u nemilom događaju. Tad je saznao, da svi mi znamo Hamdiju, već nekoliko godina ga vozamo, kad se napije. On je samo jedan od mnogih, koji nas maltretiraju, zloupotrebljavaju našu službu i ugrožavaju sve nas i vas.( i ja sam ga vozila nekoliko puta, pre 3-4 godine ). Hamdija, sam ili sa nevenčanom suprugom Vesnom, se napije, napravi scenu, a građani pozivaju hitnu. Lekar HMP je bio premoren, jer osim pravih bolesnika, treba još da „taksira“ i Hamdiju.
Svim zabrinutim „Samarićanima“postavljam pitanje!
„Zamislite, da vaša rodbina-otac,majka,dete-čeka slobodna kola HMP, da im se pomogne, ali su svi lekari zauzeti, a jedna od ekipa vozi Hamdiju, po 100-ti put, zato što se napio. Da li je tada Hamdija-ugrožen i bolestan ili je možda kriminalac, koji krade od svih nas iz fonda za zdravstvo, pa možda čak i ubica, jer neko nije dočekao pomoć?“ Novosađani, treba da znate, to vam već nekoliko puta naglašavam, da se dešava, da su sve raspoložive ekipe zauzete. Juče sam bila u laboratoriji. Posle toga sam došla u prostorije HMP, nadajući se da ću videti nekog od kolega i popiti kafu. Sekretarica mi je skuvala kafu, ali ni jedna ekipa nije došla na zasluženi odmor u toku DVA SATA, koja sam ja tamo provela.

19.8.07

„Bogato“ društvo i siromašno stanovništvo

Mi smo veoma „bogato“društvo, humano ali neekonomično.
Ekipe HMP se šalju kod pacijenata koji imaju bolove, ali su siromašni, pa nisu kupili lek, analgetik ( 10 tableta Baralgetas tbl. košta 18 dinara). Mene, a i ostale zaposlene u HMP, je žao siromašnih, bolesnih ljudi, koji nisu u mogućnosti da kupe skupe preparate za lečenje, a na Rp. ih ne mogu dobiti, jer nisu registrovani ili ih nema.
Međutim, ona grupa stanovnika, primitivna, nekulturna i sebična, koja zloupotrebljava HMP, zbog tbl. Baralgetasa ( ili drugog leka-slične cene i indikacija ) me nervira. Zbog njih celo društvo trpi, a fond zdravstvenih osiguranika ima gubitke. Ti pacijenti ne spadaju u grupu hitnih, urgentnih stanja, nisu naglo oboleli, niti im se pogoršala hronična bolest. Kad prvi put prijavljuju izlaz, obično izmišljaju tegobe i daju pogrešne podatke o stvarnom zdravstvenom stanju. Ako ih dispečer pri uzimanju anamneze uhvati u toj laži i raskrinka razlog pozivanja, tada počinju da vređaju, ponekad psuju ili govore „Da bog da se ti ili tvoja deca ovako ili „onako“ razbolela“ i slične reči. Jedinu indikaciju za dolazak tada navode socijalni status „Mi smo siromašni“.
Pravi razlozi njihovih poziva su potpuno banalni, za koje kulturnim osobama ne bi palo na pamet da okrenu broj 94. Probleme sa ovim i sličnim pozivima imaju sve HMP u zemlji, a možemo im odgovoriti „Nismo plaćeni za tu vrstu intervencija.“, jer često nas pitaju „ Za čega vas plaćaju?“.

18.8.07

Usudili ste se

BEZ KOMENTARA!

"Inspektori degradirani zbog EPS-a" 6. avgust 2007
Inspektori koji su radili na prijavi protiv bivših čelnika EPS-a premešteni na niža radna mesta ili dobili rešenje o penziji. B92

16.08.2007 dnevnik
LIDERI POLICIJSKOG SINDIKATA PALI U NEMILOST "
Četvorica lidera Nezavisnog sindikata policije dobila su rešenja o premeštaju na niža radna mesta zbog organizovanja štrajka prošlog meseca – kaže za „Dnevnik” član Predsedništva ove organizacije Momčilo Vidojević.
Premeštenim policajcima i njihovom sindikatu podršku uputila Evropska asocijacija policijskih sindikata, te gotovo sve od 19 nacionalnih organizacija članica ove asocijacije. Vidojević kaže da su evropske kolege pisale i predsedniku Srbije, predsedniku Vlade, kao i ministrima unutrašnjih i spoljnih poslova. G. Br.

15.8.07

Policija je štrajkovala radno

Dok je trajao štrajk policije, RTS Vesti pa čak i to im je vlada uredbom ukinula,B92- Vesti oni su ipak radili i izlazili na teren kad god je bila potrebna hitna intervencija, i kad god smo ih mi pozvali u pomoć. U toku jedne njihove „štrajkačke“ noći smo ih pozvali u ispomoć, posle su oni nas zvali iz jedne stanice. Došla im je psihički bolesna ćerka sa mamom, koju nisu primili na psihijatriju, zato što nije imala odgovarajući bolnički uput. Naša ekipa je otišla u tu stanicu, prevezla pacijentkinju i dala joj uput. Posle su nas zvali iz stanice Starog grada, jer je njihova patrola intervenisala na ulici u slučaju porodičnog nasilja. ( muž je istukao suprugu ). A, pred samu zoru, ponovo su nas pozvali, zbog teške saobraćajne nesreće u Kovilju. Na licu mesta je jedan mladić poginuo a četvorica su povređena. Izašle su tri ekipe policije i dvoje kola Zavoda za HMP. Tako su te noći policajci „štrajkovali“, a tako bi smo i mi štrajkovali, da je potrebna urgentna pomoć našim sugrađanima. Njihov broj intervencija je bio mnogo veći, a to je minimum procesa rada. Jedino što je je minimalno su njihove plate.

11.8.07

Potvrda preoperativne Dijagnoze

Bila sam na kontrolnom pregledu. Rana zarasta per primam. Konci su izvađeni. Dobila sam PH nalaz, koji je potvrdio preoperativnu Dg vrsnog stručnjaka Prof.dr Srđana Đurđevića. Na pregledu, pre operacije, on je UZ sondom postavio Dg: Leiomyoma uteri cum degenerati cystica, Cystis ovarii bil, a PH nalaz je potvrdio njegovu preoperativnu Dg. Sumnju na ovo oboljenje su postavili i radiolozi dr Željka Jarić i dr S.Iđuški, ali bez direktnog i preciznog određivanja tipa ove tumorozne mase. Međutim, u neformalnom, ličnom razgovoru sa dr Ž.Jarić, ona je posumnjala baš na ovo oboljenje.
Leiomiom (miom ili fibroid) je benigni tumor koji potiče od glatko-mišićnih ćelija. Oko 20-25% žena u reproduktivnom periodu ima leiomiom materice.Leiomiomi nastaju isključivo u reproduktivnom periodu života, što ukazuje na njihovu zavisnost od ovarijalnih steroidnih hormona, estradiola i progesterona.Postoji nezavisna pozitivna udruženost između pojave arterijske hipertenzije i leiomioma kod premenopauzalnih žena.Tipični leiomiom je tumor okruglog oblika, sivobele boje i čvrste konzistencije. Od okolnog miometrijuma odvaja ga pseudokapsula koju čine komprimovane glatko-mišićne ćelije, te može lako da se enukleiše. Građa leiomioma je vrtložna ili nalik nakvašenoj svili.Može biti smešten subserozno, submukozno ili intramuralno. Patohistološki, tipični leiomiom se sastoji od isprepletanih snopova glatko-mišićnih ćelija, tj. od vretenastih ćelija sa izduženim jedrima koje se uniformno boje. Postoje brojne patohistološke forme leiomioma, kao što su: mitotski aktivan leiomiom, celularni leiomiom, hemoragični celularni leiomiom, atipični (bizarni ili simplastični) leiomiom, epiteloidni leiomiom, miksoidni leiomiom, vaskularni leiomiom, leiomiom sa drugim elementima i leiomiom sa hematopoetskim ćelijama.

9.8.07

Boravak na Klinici za Ginekologiju i Akušerstvo-Betaniji


Veče pre prijema u bolnicu sam osetila nelagodnost, strah od anestezije i same operacije. Zabrinutost zbog posledica koje operacija nosi sa sobom, postoperativnog toka i prevremenog nastanka klimaksa, koji treba ublažiti supstitucionom hormonalnom terapijom. Ali nazad se nije moglo.
Primljena sam u Betaniju, u sobi imala dve cimerke, duhovite i šarmantne, tako da mi je odmah bilo malo lakše. Prof.dr S.Đurđević me je operisao drugog avgusta, a zbog veličine tumora i obostrano cističnih promena na jajnicima, uzdužnim rezom, lap.med.inf. urađena je hysterectomia tot.abd.com adnexectomiam.bil. Tumor je izvađen u celosti, bez sumnje na malignitet. Konačan PH nalaz očekujem za dve nedelje ( pa ću ga naknadno upisati ).Posle OP u sobi sam bila sa pet pacijentkinja, sve smo se dobro slagale, šalile i zajedno se oporavljale.
Na odeljenju postoji knjiga utisaka. U njoj su upisane reči pohvale i zahvalnosti lečenih pacijentkinja. Jedna od nih, počinje ovim rečima: „U ove prostorije niko ne ulazi sa radošću, već sa bolom i velikom nadom u oporavak, željom za ozdravljenje. Kada odlazimo kući setimo se samo lepih trenutaka, ali dani provedeni ovde nisu baš bili idealni. Neprijatnosti su razne; gladovanje uz ricinusovo ulje, buđenje u šok sobi, bol. Rana je izuzetno bolna i osetljiva 3-4 dana. Kašalj, kijanje, napon i smeh pojačavaju bolove.Postoji jedan melem koji je ublažavao sve tegobe i kog je bilo na pretek. To je osmeh i lepa reč SVAKE medicinske sestre na odeljenju i u šoku. Uz njihovu pažnju, razumevanje i brigu, lakše su protekli ovi dani.“
Uz ove utiske, koji slikovito objašnjavaju naš boravak u Betaniji, dodala bih da je operativni deo Ginekologije, smešten u starom montažnom delu zgrade. Čistoća odeljenja je ovih dana bila na zavidnom nivou, spremačice su vredno radile i trudile se da sve bude uredno i mirisno. Međutim, toaleti su mali, skučeni, a glavni problem svih bolesnica je priprema pre operacije i uspostavljanje peristaltike, posle operacije. Uz moje ranije tegobe sa GIT, otežana peristaltika mi je produžila boravak u bolnici za jedan dan. Kući sam došla 07.08. i odmah mi je bilo lakše. Suprug je uzeo godišnji, pa on i sin obavljaju sve „ženske“ kućne poslove, a ja se odmaram. Sutra idem da se prekontroliše rana i da se skinu konci. Potpuni oporavak od ove operacije traje nekoliko meseci.
Moji dragi prijatelji, rođaci i kolege su me svakodnevno zvali, slali mi poruke na mobilni, uz puno brige, pažnje, podrške. Raspitivali se kako se osećam, čak i sa godišnjeg odmora i iz rominga.
Posetio me je moj drug iz srednje škole, sad spec.interne med.Prof.dr I.M., dr Rada, naš direktor Mr.sci.dr S.Saravolac ( to me nije iznenadilo, jer sam čula od med.tehničara Vlade, da je i njega posetio u bolnici, pre nekoliko meseci ), Grki, Sloba, dr M.M. sa ekipom specijalne urg. i naravno, moji najbliži, suprug, sin, tata, sestra, drugarica itd...